Zwelethu Gamede, grafički dizajner i poduzetnik i vlasnik tvrtke MUTI iz Republike Južne Afrike, govori o rasnoj i političkoj segregaciji koja je utjecala na represiju tradicije i lokalnog kulturnog identiteta s ciljem kontroliranja rasnih skupina. Takva vremena su se održala sve do 1991. godine kada je parlament opozvao rasne zakone i nakon čega je oslobođena većina političkih zatvorenika. Nelson Mandela je 1994. godine izabran za predsjednika, nakon prvih višerasnih izbora održanih u travnju, a pobjedom Afričkog nacionalnog kongresa.

Zašto govorimo o ovim sada već povijesnim podacima?

Dok se u Hrvatskoj borimo za što bolje kvalitativne i kvantitativne rezultate sezonskog, stihijskog, jadranskog turizma i dok se tek naziru rezultati cjelogodišnjih ulaganja i unapređenja u kontinentalne selektivne oblike turizma, u Republici Južnoj Africi se pojavio oblik selektivnog turizma kojega nazivamo umjetnički turizam – art tourism.  Umjetnost i umjetnički izričaj je poprimio oblik alata turističkog sektora tek slučajno.

U toj divnoj i dalekoj destinaciji, pojedinci djeluju lokalno. Zwelethu Gamede objašnjava sljedeće: “Postoji jaka povezanost s tradicijom, ali i želja da odvojimo tradicionalno od kulturnog. Naime, naša tradicija je protkana vremenima u kojima je odrastanje bilo iznimno teško, zbog segregacije, izopćavanja iz zajednica, zabrana, odvojenih zdravstvenih i školskih institucija, itd. Iznimno je tjeskobno govoriti o tradiciji, nezamjenjivoj i krutoj, jer su njezini tokovi duboko ukorijenjeni u svakoga od nas. S druge strane, kultura je dinamična, kontinuirano se mijenja i omogućuje svima da kroz različite audio i vizualne alate medija izrazimo misao ili osjećaj. Kultura je sredstvo opuštanja, kultura je lijek.”

Lokalna zajednica se iz tog razloga izražava kroz kulturno – kreativne industrije. Kroz te alate izražavaju sadržaj kojega dijele lokalno, interaktivno globalno, što za posljedicu ima široki interes putnika i turista za receptivnu lokalnu tradiciju, ali i kulturu, udaljene destinacije.

Skupina umjetnika koja se organizirala kroz rad neprofitne organizacije Poetavango Spoken Word Poetry u Botswani već treću godinu zaredom organizira Internacionalni festival poezije u turističkom središtu Maun. Proteklih godina festival je trajao tjedan dana. Na sveopće veselje organizatora, publika i sudionici festivala se nisu mogli zasititi interakcije i umjetničkog izražavanja, te su ove godine odlučili produžiti trajanje festivala. Sadržaj festivala čine večernje čitanje poezije, radionice vizualnih umjetnika, večernje čitanje knjiga, pripovijedanje najmlađima, performansa osoba s poteškoćama u razvoju, radionice pisanja, jazz i folk izvedbe, glazbene radionice i uobičajene poezijske izvedbe. Festival je rezultirao povećanjem broja gostujućih turista, umrežavanjem lokalnih umjetnika sa stranima, gostovanjima i izvedbama američkih jazz bandova, što je za rezultat imalo promociju festivala u Sjedinjenim Američkim Državama.

Za zaključiti je sljedeće: kontinuirani storytelling kulture i identiteta ne samo da liječi lokalne zajednice, već omogućava razvoj održivih oblika organiziranih manifestacija i festivala koji za posljedicu imaju priljev stranih i domaćih turista u receptivne destinacije među lokalnu zajednicu. Ponekad je uistinu dovoljno koristiti kulturu kao djelotvoran MUTI/LIJEK za sveopće dobro zajednice, ali i tercijarne gospodarske grane – turizma.