Razvoj cjelogodišnje turističke ponude kontinentalnog dijela Hrvatske nikada nije bio izazovniji nego što je danas. Uistinu, kontinentalni dio Hrvatske pruža realnu projekciju razvoja kvalitetnog i održivog turističkog proizvoda i usluge na temelju ostvarenih rezultata, koji govore o uspjehu ili neuspjehu razvoja cjelovitog turističkog paketa.

Rezultati optimalnog razvoja temeljeni su na implementaciji  katalizatora razvoja, od kojih su bitni sljedeći: izvor i implementacija znanja, bogatstvo ljudskih potencijala, raznovrsnost pametnih specijalizacija, spremnost realnog sektora na proaktivno i sinergijsko djelovanje, umrežavanje, inovativnost u pristupu i provedbi, organizacija ljudskih kapaciteta, otvorenost prema međunarodnom tržištu i prema kreiranju ekstremnih rješenja koji funkcioniranju globalno, te djelovanje izvan zone “komfora”.

            Inovativnost u provedbi poziva se na aktivnosti stvaranja prilika na domaćem i međunarodnom tržištu. Kako stvoriti te prilike? Prilike tržišne konkurentnosti stvarate utilizacijom ekstremnih rješenja globalno primjenjivih strategija. Ukoliko su rješenja održiva na međunarodnom tržištu tada će zasigurno biti održiva i na domaćem tržištu, jer osiguravaju dotok sredstava po sistemu “money for value/experience/education/networking”. Dakle, rješenje je kreiranje turističke ponude za specifične tržišne niše, koje su rezultat neograničene agilnosti, inovativnosti, mašte, lucidnost i pragmatičnosti u provedbi razvojne strategije poslovnog proizvoda.

Naime, jedan od katalizatora razvoja kontinentalnog turizma je razvoj edukativno omladinskog turizma. To je tipični primjer turističke usluge s dodanom vrijednosti. Potencijalna međunarodna tržišta vape za doživljajnim turizmom, ali je edukativni turizam onaj oblik turizma koji intenzivira taj doživljaj. Zašto? Pod pretpostavkom da provodite vrstu turističke ponude temeljenu na edukaciji tada umrežavate lokalne akademske zajednice koje turističkom proizvodu/usluzi ili projektu daju dodanu vrijednost diseminacijom znanja i “networking-om”. Doživljaji jesu sazdani od fizičkog mjesta, vremena, pojavnih oblika lokalne kulture i tradicije, ali doživljaje intenzivira pristup receptivnih lokalnih zajednica prema putniku. Bogatstvo izravnog kontakta s lokalnim receptivnim zajednicama i uspostava direktnog kontakta, nastalog umrežavanjem kroz korištenje ponude/usluga edukativnog turizma preuzimaju ulogu komunikacijsko – distribucijskog kanala. Tim kanalima se razmjenjuje baza podataka koja čuva informacije o iskustvu, doživljaju i umrežavanja. Ti kanali jesu moćni sustavi “on – line” i “off – line” promocije receptivne turističke destinacije.

Na posljetku, možemo li se složiti s tvrdnjom kako je prema riječima Simona Anholta vrijeme prekomjernog financijskog ulaganja u marketiranje turističke ponude završeno? Ja MOGU.