U mnogim se društvima kulturna baština smatra nacionalnim blagom, vrijednim očuvanja i prezentiranja, koje postaje dijelom globalne turističke ponude, koja uključuje ljude, znakove, potrošačke vrijednosti i kapital, koji nameće nove kvantitativne i kvalitativne zahtjeve.

Globalno bogatstvo tradicije postalo je motivom zbog kojeg se putuje.

Globalizacija ne samo da povećava, već i stimulira razvoj potreba i trendova, kao i uključivanje etičkih i estetskih vrijednosti u društveno okruženje, posebno ukoliko u proces očuvanja kulturne baštine implementiramo strategije potrebne za održivost, očuvanje i kontrolu procesa upravljanja kulturnom baštinom. U procesu globalizacije ekonomska uloga baštine je pitanje koje se odnosi na razumijevanje i kontroliranje zaštite i očuvanja kulturne baštine i od velike je važnosti. Globalno interaktivna kulturna baština i globalni realiteti postaju dijelom života lokalnih zajednica. Glavni izazov u očuvanju kulturne baštine je uravnoteživanje zakona o zaštiti kulturne baštine, potreba i mogućnosti lokalnih društvenih zajednica koje nude usluge i proizvode proizašle iz baštinske ropotarnice.

Kulturna baština je nedjeljiva, što implicira potrebu holističkog pristupa i načina percepcije njezinih pojavnih oblika. Kulturnu baštinu sačinjavaju materijalni i nematerijalni oblici. Stoga djelovanje i procesi u turizmu, gospodarstvene tercijarne grane, utječe na cjelokupnu kulturnu baštinu bez iznimke. Turizam je sustav kojeg sačinjavaju tri elementa – lokacija, gosti i domaćini. Odnosno sustav kojeg sačinjavaju ljudi. Ukoliko ljudi promijene sustav vrijednosti i percepcije kako svijet funkcionira, tada će ta promjena utjecati na izmjenu svih ostalih sustava.

Globalno bogatstvo tradicije postalo je motivom zbog kojeg se putuje. Turisti traže način na koji bi se uključili u nove kulture i iskusili globalno različitu umjetnost, obrt, rituale, kuhinje i interpretacije prirode i svemira.