Postoji opravdana veza između procesa globalizacije, kulturnog identiteta, društva i pojedinca, koji sačinjavaju neku lokalnu zajednicu. Globalizacija je proces širenja suvremenosti koji nagovještava identitet, a identitet je iznimno bitan prilikom kreiranja specifične ponude kulturnog turizma receptivne zemlje, njene materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Stoga, s pravom možemo reći kako u znanstvenom, tehnološkom i/ili razvojno ekonomskom smislu globalizacija naglašava kulturni turizam.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA ČINE SVIJET GLOBALNIM, KULTURNI IDENTITET DEFINIRA DRUŠTVENU ZAJEDNICU LOKALNO, SVI PROCESI SE ODVIJAJU GLOKALNO

Kroz proces globalizacije se u međuljudske odnose unosi osjećaj “zajedništva i pripadanja“, što je itekako važno kod stvaranja kontakta transmodernog putnika s domaćinom receptivne zemlje, odnosno udaljenom turističkom destinacijom. Pri tome, znanost i tehnologija čine svijet globalnim, kulturni identitet definira društvenu zajednicu lokalno, svi procesi se odvijaju glokalno. Razvoj znanosti i informatičke tehnologije omogućuje vrlo osobnu i otvorenu komunikaciju i odnose između putnika/turista i domaćinima ciljnih odredišta. Transmoderni putnik je novi profil putnika, koji je educiran i informiran, te vječni altruist usmjerenog interesa ka kulturnom identitetu različitog od njegovog osobnog.

TRADICIONALNA DRUŠTVA VS. SUVREMENA DRUŠTVA

Identitet je potrebno promatrati na trans moderan način – kroz društvenu organiziranost i reguliranost kulturnog iskustva. Globalizacija ne uništava identitet. Socijalno – psihološki element lokalnog je snažan i ujedno vrlo složen fenomen. Nekoć je moderna zapadnjačka struja smatrala kako socijalno – psihološki elementi tradicionalnih društava ostaju nepromijenjeni kroz određeno vremensko razdoblje. No, tradicionalna društva nisu statična.

Britanski sociolog Giddens promatra globalizaciju kao širenje suvremenoga, odnosno promatra način na koji komunikacijski sustavi uklanjaju prostorna i vremenska ograničenja u društvenoj organiziranosti i interakciji. Proces globalizacije je često puta vezan uz de – teritorijalizaciju odnosno umanjivanje značenja socijalno – geografske lokacije. Ova ideja ne implicira da globalizacija razara lokalno, već da se procesom globalizacije penetrira u udaljena područja u potrazi za novim kulturnim iskustvima, što se naravno reflektira i na shvaćanje i razvoj ponude kulturnog turizma.

Društveni mediji omogućavaju hitru razmjenu kulturnih informacija s jednog kraja svijeta na drugi, oni su premosnica kulturalnih razmjena među zajednicama. Zaključak je kako razvoj upravljanja kulturnim resursima i politika razvoja kulturnog turizma obuhvaćaju razumijevanje i korištenje kulturnog identiteta, kulturne raznolikosti i kulturne baštine unutar već postojećeg globalizacijskog procesa, a sudionici transmodernog turizma pridonose društveno organiziranoj interakciji.